Kompjuterska autodijagnostika se odnosi na proces upotrebe posebnog računalnog softvera kako bi se identificirali problemi u vozilu. Ova metoda koristi posebnu opremu koja se priključuje na vozilo i čita podatke koji se generiraju iz različitih senzora i modula u vozilu.

Postupak počinje priključivanjem dijagnostičkog uređaja na priključak za dijagnostiku u vozilu. Ovaj priključak se obično nalazi ispod upravljačke ploče ili u blizini motora. Nakon što je uređaj priključen, korisnik pokreće softver koji će početi čitati podatke iz senzora i modula u vozilu.

Softver će zatim analizirati ove podatke kako bi pronašao bilo kakve probleme u sustavu. Ovo se obično radi pomoću određenih kodova grešaka koji se generiraju kada se otkrije problem u vozilu. Ovi kodovi grešaka daju korisniku naznaku o tome što se događa u sustavu i koje dijelove treba provjeriti ili zamijeniti.

Neki od dijagnostičkih uređaja također mogu imati mogućnost brisanja kodova grešaka nakon što se problem riješi. To znači da ako je problem bio privremen, kodovi grešaka će biti izbrisani, a kontrolna svjetla na upravljačkoj ploči će se ugasiti.

Kompjuterska autodijagnostika se obično koristi u slučajevima kada se na upravljačkoj ploči pojavi neko od kontrolnih svjetala. To mogu biti svjetla za kočenje, motor, ABS sustav, zračne jastuke i drugo. Pomoću kompjuterske autodijagnostike mogu se identificirati uzroci ovih problema i provesti popravke.

Kompjuterska autodijagnostika također se često koristi kao dio redovnog održavanja vozila. Mnogi proizvođači vozila preporučuju da se dijagnostika provodi na određenim intervalima kako bi se otkrili bilo kakvi problemi prije nego što postanu veći i skuplji za popravak.

Ukratko, kompjuterska autodijagnostika je važan alat koji se koristi za identificiranje problema u vozilu. Ova metoda omogućuje brzu i preciznu identifikaciju problema te omogućuje korisnicima da poduzmu potrebne mjere kako bi riješili problem.